Priprema za izradu tehničkih specifikacija
Početak rada
Za projekat bilo kog nivoa složenosti, prvi korak je razvoj tehničkih specifikacija (Terms of reference (TOR)).
Naravno, razvoj tehničkih specifikacija ili u skraćenom obliku, TOR- to je jedna od najvažnijih faza dizajna. Upravo u ovoj fazi se često određuje kvalitet budućeg automatizovanog sistema (АS), njegova saglasnost sa očekivanim zahtevima je koliko će sistem zadovoljiti vaše potrebe u rešavanju problema automatizacije vašeg preduzeća. Pogreške koje su napravljene u ovoj fazi dizajna mogu biti veoma teške za popraviti u budućnosti, negativno utiču na ceo projekat, nepotrebno ga kompliciraju, i na kraju mogu dovesti do povećanja troškova i vremena projekta.
U ovom nizu članaka pokušaćemo da analiziramo konkretne primere najčešćih grešaka i damo naše preporuke za razvoj TOR.
Glavni regulatorni dokument u ovoj fazi je SRPS ISO/IEC IEEE 15289:2018 “Sistemski i softverski inženjering – Sadržaj informacionih jedinica životnog ciklusa (dokumentacija)”.
Pa odakle početi?
Korak 1. Utvrđivanje svrhe sistema.
Prvo pokušajte da formulišete svrhu vašeg sistema. Šta će učiniti vaš budući sistem? Automatizacija računovodstva? Elektronski tok rada unutar kompanije? Obrađujete podatke o svojim kupcima? Upravljanje računovodstvom zaliha i resursima preduzeća? Davanje informacija putem Interneta? Internet trgovina?
Nije neophodno koristiti utvrđene izraze, kao što su ERP (Enterprise Resource Planning – планирањe ресурса у корпорацијама (ERP), ili CRM (Customer Relationship Management). Jednostavno formulišite – na primer, sistem je dizajniran za obradu robe u skladištu, obrađivanje naloga sa formiranjem relevantnih dokumenata i čuvanje podataka o klijentima.
Napomena. Ne prilazite svrsi sistema na principu “sve u jednom-do-maksimuma”. Razmotrite stvarne potrebe vašeg preduzeća. Kao što pokazuje iskustvo, suvišna funkcionalnost napravljena „s maržom“, po pravilu, ostaje neiskorišćena u realnim uslovima, a neopravdano povećava troškove sistema. Pored toga, moguće je da vaša kompanija već ima sopstveni automatizovani sistem za automatizaciju bilo kojih zadataka, u tom slučaju je tačnije uspostaviti interakciju i razmenu podataka između АS?
Korak 2. Izbor platforme.
Dakle, sa ciljem smo odlučili. Sledeći važan korak je izbor platforme.
Postoje dva osnovna pristupa: korišćenje web-interfejsa i klasično «stolni», (od eng. desktop) aplikacije.
Što se tiče aplikacija sa web-interfejsom tradicionalno postoji nekoliko uobičajenih zabluda. Prvo: web-aplikacije – to je «samo sajtovi na Internetu i ništa ozbiljnijo». U stvari web-aplikacije vam omogućavaju da rešite skoro sve iste zadatke kao «stolni», i na primer, široko se koriste u raznim ABS – automatizovani bankarski sistemi. Štaviše, nedavno je predstavljen pristup kada su tradicionalno postojali programi u «stolnim» iskorišćavanju, se sve više pretvaraju u upotrebu web-tehnologije. Različiti sistemi mogu poslužiti kao primer «Klijent-banka», ili podesavanja Microsoft Office Live Add-on.
Druga zabluda je da programi sa web-interfejs je sporiji, manje zgodan i manje funkcionalan od njihovih “desktop” analoga. Upotreba kombinacije tradicionalnih i novih tehnologija (PHP, JSP, ASP.NET, AJAX, Flash, Microsoft Silverlight) omogućava vam stvaranje tzv bogatih web-aplikacije koje nisu inferiorne u funkcionalnosti i praktičnosti “dekstop”.
Treća zabluda – web-aplikacije su manje sigurne i osetljivije na neovlašćeni pristup podacima. U stvari, mehanizmi za autorizaciju i autentifikaciju, šifrovanje, plus pravi pristup bezbednosti aplikacija uopšte, omogućavaju vam izgradnju sigurnih sistema. Međunarodni platni sistemi Visa i PayPal je jasan dokaz za to.
U slučaju upotrebe web-интерфейса aplikacija može biti na više platformi – tj. za vas neće biti važno koji operativni sistem (Windows, MacOS X или Linux) koristi se na računarima korisnika, na računaru vam nije potrebno instalirati dodatni softver. Sve što vam treba je web-pretraživač i veza sa web-serveru putem lokalne mreže ili interneta. Ceo sistem je u ovom slučaju raspoređen na web serveru, koji može biti kako u lokalnoj mreži vašeg preduzeća, tako i na Internetu. U slučaju korišćenja web sa korisničkih radnih stanica (računara) korisnika, nisu vam potrebne velike računarske snage – pošto se svi podaci u ovom slučaju čuvaju i obrađuju na serveru.
Klasične „desktop“ aplikacije se instaliraju na svakom računaru na kojem će se koristiti ovaj sistem. U ovom slučaju, aplikacija je vezana za određenu platformu: 32 ili 64-bitne verzije operativnog sistema Microsoft Windovs ili Linux za PC, razne verzije MacOS X za Apple računare.
Kada koristite „desktop“ aplikacije, možete jasno identifikovati radne stanice (računare) korisnika na kojima će softver biti instaliran, čime fizički ograničavate broj mogućih ulaznih tačaka na vašem AS-u. Pored toga, „desktop“ aplikacije se, po pravilu, lakše integrišu sa postojećim sistemima i rade malo brže.
Korak 3. Odabir baze podataka.
Ze web-sisteme a takodje i za desktop aplikacije jedno od najvažnijih pitanja je pitanje skladištenja podataka. Za uredno čuvanje i obradu informacija koristeći baze podataka.
Baza podataka (BD)- skup srodnih podataka organizovanih prema određenim pravilima koji predviđaju opšta načela opisa, skladištenja i manipulacije, nezavisno od aplikativnih programa. Baza podataka je informacioni model predmetnog područja.
Za skladištenje i upravljanje BD koristi se poseban informativni resurs- server BD, i poseban Softver – sistem za upravljanje bazama podataka – SUBP/DBMS
Bez pretjerivanja, možemo reći da je baza osnova svakog modernog automatiziranog informacijskog sistema. Izbor baze podataka u velikoj mjeri određuje dalju konstrukciju sistema. I tu se približavamo jednom od najvažnijih aspekata – troškovima SUBP.
Pre svega, ne može se ne primetiti da sve SUBP mogu se podeliti u 2 kategorije – plaćene i besplatne SUBP. Plaćenim se može pripisati Orcale, IBM DB2, Microsoft SQL Server i Sybase i dr., a ka besplatnim – MySQL, Postgree SQL i Interbase/Firebird i dr.
Napomena. Ne treba misliti da je besplatni SUBP očigledno gore od njihovih plaćenih sorti. Statistika pokazuje da besplatni Interbase/Firebird u korištenom rangu SUBP zauzima treću poziciju, samo neznatno inferiornu od komercijalne Oracle (12,6% i 16,1% prema maja 2007 g.). Na četvrtom mestu posle Interbase/Firebird takođe besplatni SUBP MySQL (10,2%), dok je plaćen Sybase i IBM DB2 bliže su kraju liste (2,8 i 1,7% prema tome). Povrh svega, može se primetiti da je razvoj besplatnog SUBP MySQL podržane i sponzorisane od strane velikih kompanija kao što su Sun Microsystems i, čudno kako se čini, Oracle.
Kao rezultat toga, dobili smo sledeće preduslove za razvoj tehničkih specifikacija:
Svrha sistema
(Naprimer, «Automatizovani sistem za obračun i obradu aplikacija od kupaca, integrisan sa sistemom računovodstva skladišta»)
Kratak opis potrebne funkcije
(Na primer, “AS mora kupcima da daje informacije o dostupnosti robnih jedinica u skladištu, uvozeći podatke iz postojećih AS «Skladiste». Klijenti bi trebali biti u mogućnosti da popunjavaju prijave i rezerviraju svoje odabrane pozicije.”)
Platforma
(Na primer, “AS trebalo bi da radi preko web-interfejsu na računarima sa operativnim sistemom Microsoft Windows 7 Professional i bez instaliranja dodatnog softvera”)
Baza podataka
(Na primer, “Za rad, mora se koristiti baza podataka PostgerSQL”)
Gore navedene stavke predstavljaće minimalni skup informacija koji omogućava stručnjacima da započnu s vama razvoj tehničkih specifikacija u skladu sa SRPS ISO/IEC IEEE 15289:2018 “Sistemski i softverski inženjering – Sadržaj informacionih jedinica životnog ciklusa (dokumentacija)”